Linija koja hvata pokret, boja koja diše.
Crtež, akvarel i tuš. Četrdesetak samostalnih i skupnih izložbi, od New Yorka, Rima i Beča do Dubrovnika i Splita.
Rođena u Zagrebu, živi i stvara u Rijeci, između preciznosti crteža i slobode akvarela.
Velia Krmpotić Vadignoff Sukačić po zanimanju je nastavnica likovne kulture sa šesnaest godina rada u nastavi. Još u vrijeme srednjoškolskog obrazovanja objavljivala je ilustracije, crteže i stripove u popularnim časopisima Modra lasta, Svijet, Kana i Nada.
Izlagala je u New Yorku („Metro-art“, Levitan Chack Gallery), na „XX. Salonu mladih“ u Zagrebu te u Rimu, Beču, Varaždinu, Mariboru, Puli i drugim gradovima. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre (HDLU Istre) i do sada je ostvarila četrdesetak skupnih i samostalnih izložbi.
Samo u 2025. godini ostvarila je šest izložbi, od kojih pet žiriranih. Sezona 2026. vodi je od Dubrovnika i Splita do Kranja, Nizozemske, Šolte i Delnica.
Dubrovnik · Galerija Dulčić Masle Pulitika
Split · Marulićevi dani 2026.
Kranj, Slovenija · Galerija steklarstva Jugovic
Međunarodni umjetnički natječaj · Kronenberg, Nizozemska
Marul-art-fest, Šolta · u kući u kojoj je Marko Marulić živio i stvarao
Samostalna izložba · Gradska knjižnica Janet Majnarich, Delnice · Ogranak Matice hrvatske u Delnicama
Žirirana izložba
Kustos · Andrej Zbašnik
Matica hrvatska, ogranak Delnice · kustosica Sandra Ban
Kustos · Ivica Nikolac
Kustosica Helena Puhara · organizacija Marta Baće i Robert Kralj
Slika „Judita“ objavljena je u knjizi Društva hrvatskih književnika, zbirci pjesama i eseja suvremenih hrvatskih književnika u čast Marka Marulića i obilježavanja 500. godišnjice Marulićeve smrti.
Splet linija i grafizam traga misli oblikuju igru forme. Napetost muskulature je primamljivo prirodno stanje, inspirativan predložak izričaja snage i moći. Ritam vjetra oko napete forme podržava interes za poetikom silovitog kretanja.
Koliko je slikara ostalo zarobljeno u kauzalnosti fascinantne mašinerije mesa i krvi? Velia Sukačić Vadignoff traži tu „baroknu nit“ razuzdane životne energije. Napreže vlastitu spretnost pokušavajući zarobiti viziju pokreta. Hrabrost je pričati o kretanju, jer to pretpostavlja neprikosnoveno baratanje anatomijom.
Hrabrost je koristiti asketizam crne linije ako ona nema svoju strukturnu poetiku. Pa i hrabrost je stati pred bijeli papir i ispuniti ga tako da svaki njegov kvadratni centimetar priča svoju priču, i to u kontekstu s bilo kojim drugim na istoj površini.
Likovnost je sudbinska igra, kreativan humani čin, krajnje emocionalno obojen i sračunat na komunikaciju s okolinom. Kôd razumijevanja koji nam Velia Sukačić Vadignoff nudi razumljiv je i prihvatljiv. Pjesma o dinamizmu i oda životnosti čita se na prvi pogled. Hrabrost kojom ona kroči prostorima vizualnih privida očekuje vlastitu potvrdu.
U tom kontekstu, slikarstvo Velije Krmpotić, predstavlja posebno istančanu likovnu estetiku koja na tragovima lirske apstrakcije i poetskog realizma, ovisno kojoj likovnoj gramatici pristupamo, kao specifičnom percepcijskom polju, otvara posebnu vrstu ljepote koja zrači istančanim poznavanjem likovnog jezika i likovnih vrijednosti.
U slikama Mysterium Crucis pred nama se otkriva poezija akromatske tonske skale, bijeli, sivi i crni tonovi lazurnih ploha, u kojima se isprepliću kombinacije apstraktnog likovnog izričaja sa poetsko lirskim figurativnim akcentima. U ovom slikarstvu, posebno u slikama koje su bile izložene na međunarodnoj izložbi minijatura, nalazimo i čisto apstraktne likovne igre, u kojima se dinamično susreću brižljivo, ali kroz spontanost, oblikovani likovni elementi, tako da slike djeluju kao glazbene minijature, uz kolorističke naglaske i postmodernističku skalu vrijednosnih načela. Slična likovna gramatika pojavljuje se i u slikama koje su bile izložene na Ex tempore u Kranju. Jedna posebno istančana lirska apstraktna poetika. Slike Judita, Artemisia, Ahaltekin konj, pune su simbolike i crtačke vještine i u njima se mogu prepoznati skladna kompozicijska rješenja, znalački crtež, koji ujedinjuje poetsko – realističku sintezu i jednu posebnu brižnost i nježnost u oblikovanju crtežom i bojom.
Dakle, Velia u svojim slikama otkriva upravo onaj temelj svega, a koji se posebno vrednuje i uočava u likovnim vrijednostima, a to je radost stvaranja i ljubav prema slikarstvu, koja je uostalom, ta ljubav, osnova i temelj svakog oblika života, koji postaje umjetnost, i umjetnosti, koja postaje život. Svaka slikarska dinamika i nastojanje stvaranja vlastitog smisla bivanja stvaranjem estetske ljepote, izazova i gradacije vlastitog susreta sa izazovima života, ustvari je kulturološko – etički sporazum sa kolektivnim normama i sa individualnim poljem vlastite subjektivne slobode koju umjetnik nosi unutar vlastite metafizičke konstelacije kroz permanentni susret između subjektivnog i objektivnog prostornog polja egzistencije.
Velia Krmpotić i njezino slikarstvo povijesnu paralelu mogu pronaći u naslijeđu lirske apstrakcije i simboličkog poetskog realizma u kontekstu umjetnosti druge polovice dvadesetog stoljeća, ali to slikarstvo je suvremeno unutar konteksta postmodernističke aksiološko/vrijednosne estetske dinamike, jer sintetski spaja stilsku harmoniju istančane likovnosti i tematsku i narativnu simboliku koja je neiscrpna i otvoreno pulsirajuća, ostavljajući dovoljno prostora, da svaki promatrač unutar tog slikarskog svijeta, može, uz kvalitetu imaginacije, pronaći vlastite odgovore na pitanja egzistencije i svakodnevnih previranja.
Za upite o radovima, izložbama, narudžbama i suradnji.
rijekakantrida56@gmail.com